Tamo negdje u počecima sada već zaboravljenog "covida", krenuo sam sa idejom ovog registra nogometnih djelatnika u Hrvatskoj. Nekako paralelno s ovim registrom, Marijo Jović, kolega iz Slavonije, s iskustvom rada u Norveškom nogometu krenuo je sa idejom Udruge hrvatskih nogometnih trenera. Odmah smo kao registar dali podršku toj ideji pa tako na našim stranicama treneri mogu direktnim linkom otići na stranice Udruge(UHNTna našem registru).
Ideja mi se naravno svidjela jer smatram da ja takav projekt već odavno trebao oživjeti i to tamo 90-ih, pod okriljem iskusnih trenerskih struktura i autoriteta iz bivše nam države koji su godinama pokušavali stvoriti "brand" hrvatskog trenera.
Zašto je Udruga stvorena tek 2020. ostaje nam za razmišljati, kao i što nam ostaje za razmišljati zašto se dešavaju apsurdne stvari po pitanju prava trenera, licenciranja trenera, definiranja trenera. Malo trenerske solidarnosti i kolegijalnosti po tom pitanju ne bi nam falilo jer i sami kao struka nismo jedinstveni u očuvanju trenerskog identiteta i digniteta. Pričao sam o tim svarima i u javnosti i na blogovima ovdje i nisam naišao na podršku od strane svih kolega, bilo je i uvreda, klevetanja i ružnih stvari, al nema veze, razmišljanja neću i ne želim promjeniti na tu temu. Neki treneri i "treneri" i dalje podržavaju neke nelegitimne stvari iako ja i dalje tvrdim da su potrebne još tvrđe restrikcije od strane administrativnih autoriteta kada su prekršaji u pitanju.
To je prvo gdje vidim da Udruga može odigrati važnu ulogu u partnerstvu sa strukturama u savezu koje se bave licenciranjem, ali i edukacijama.
Da konačno definiraju trenere(iako su oni definirani već postojećim Zakonom o sportu koji se u mnogo stvari ne poštuje), prekinu dvostruke kriterije kada su klubovi i treneri u pitanju, definiraju predstavnike klubova, uloge iza koje se treneri bez ikakve licence skrivaju već godinama. S obzirom na broj članova udruge, možda razmisliti i o postavljanju sindikalnih povjerenika po središtima ili županijama koji bi imali kontakt sa stvarnim stanjem na terenu te ostalim članovima Udruge.
Drugi smjer koji bi volio vidjeti od strane Udruge je smjer edukacije, uspostavljanje toliko željene komunikacije trenera, razmjene iskustva, možda i pokretanje "think tank" sustava koji bi u datom trenutku digla sustav edukacije na još viši nivo. Pa da tako uz organizaciju edukacija od strane HNS Akademije imamo i organizaciju otvorenih stolova, panel konferencija, pokrenuti možda i digitalni časopis posvećen radu u nogometu kao i pitanju struke . Uvijek dajem za primjer da je moj kraj siromašan trenerskim (nogometnim) edukacijama i osim osvježavanja licence ostajemo uskraćeni za prijenos znanja, iskustva, a imamo vrhunske trenere koji su napravili lijepe rezultate u inozemstvu, Italija nam je na 60-ak km. Dakle, potencijal postoji i te kakav. Velik je broj trenera koji radi u malim ligama, amaterskim ligama, koji moraju postati još kvalitetniji kadar sa još kvalitetnijim radom.
Sve ovo su moji ideali i želje zbog kojih sam ostao u Udruzi i platio članarinu jer vjerujem da ćemo već u ovoj godini vidjeti pozitivne pomake i akcije ljudi koji vode udrugu.
Želim im svu sreću, ali dobru suradnju sa autoritetima koji bi trebali početi razumijevati stvarno stanje na terenu te skupa sa Udrugom riješavati probleme.