Raditi analizu godine iz perspektive trenerskog posla i nije baš uvijek najzahvalnije za svakoga.
Izvješća su neki treneri napisali i predali, dok su neki pred upravom rekli par rečenica da skinu odgovornost sa svoga rada. Ovisno što uprave žele. I kako trener želi da se prezentira.
Rezultat se napravio ili nije.
U mom slučaju malo je utakmica, mala je liga, ali odradio sam polusezonu na najprofesionalniji način u datim uvijetima. Predao izvješće, rekao svoje planove za idući dio.
Bilo je tu i više od 5 stvari, ali ovo su neke koje su bile za mene upečatljive, za koje sam siguran da su donijele promjene na bolje u i oko kluba.
Kvalitetna komunikacija i dalje radi čuda
I nakon 4 godine rada u ovom nižerazrednom klubu komunikacija je i dalje alat broj 1 u mom radu. Otvorenost svih kanala komuniciranja, pokušaja dobivanja nekih meni zanimljivih informacija poput analize oporavka nakon pripremnih i službenih utakmica kroz ankete i "wellness upitnike" i dalje su moji prioriteti, kao i kvalitetan prijenos informacija na treningu i pripremi, ali i analizi utakmice. Kada kažem komunikacija onda to smatram dvosmjernim razmjenama informacija jer kao što ja postavljam neke zahtjeve pred igrače tako i tražim od njih povratni "feedback" da vidimo svi zajedno što možemo napraviti još bolje. "Negativna komunikacija", tj. konflikti smanjeni su na najmanju moguću mjeru, a ako ih i ima opet komunikacijom pokušavamo riješiti stvari.
Mišljenja sam da u tom dijelu još mogu kvalitetnije raditi te kroz ovaj alat izvući iz igrača najbolje.
2. Svaki tjedan je različit
Jednu nedjelju igraš protiv ekipe koja daje jako malo golova, pitanje je koliko je spremna za 90. minuta amaterske lige, dok drugi tjedan igraš protiv ekipe koja da u 5 utakmica preko 25 golova. Kroz 3 treninga koja imamo preko tjedna nastojim spremiti baš tih 90. minuta koje nam predstoje u nedjelju. Puno je detalja, puno je prostora za "udariti" baš tu, jer si možda pogledao protivnika tjedan ranije i uočio neke falinge u fazi obrane ili negativne tranzicije. Baš zato jer je to tako nepredvidivo, svaki trening, svaki tjedan rijetko da se može usporediti sa bilo kojim prethodnim. Toliko je interakcije među 20-ak igrača, nenadanih događaja (ozljede, bolesti, izolacije, putovanja, kartoni, itd.) da je ustvari ljepota ovog posla manevrirati u cijelom tom moru emocija koje u stvari i stvaraju energiju oko jedne momčadi.
3. Klub mora biti klub
Bio to Real Madrid, Rijeka, Grobničan, Lovran ili Turbina klub je uvijek institucija i tako stvari moraju biti prihvaćene. Igrači prije svega moraju znati cijeniti klub, da vide ostale u klubu koliko im je stalo da klub raste iz godine u godinu. Imao sam sreću da sam dio jednog malog projekta prve godine novog predsjednika, mladog čovjeka koji se stvarno potrudio, skupa sa svima nama da klub postane prepoznatljiv, urednog funkcioniranja, bez povlačenja nekih repova i izvlačenja kostura iz ormara. Moja krilatica je uvijek bila da "se u bilo kojem klubu želim osjećati kao trener i da ću sve napraviti da se igrači samnom osjećaju kao igrači, na jednom visokom organizacijskom nivou" kao i ona da "ne postoje neozbiljne lige, nego samo neozbiljni treneri". Nema veze ni liga, ni novci, ni kvaliteta igrača. Na meni kao treneru je da iz sebe izvučem maksimum, da ponekad improviziram (što manje) te da kao trener napravim sve da se igrači i ljudi u klubu osjećaju ugodno, dobrodošli i spremni da naprave dobar rezultat.
"Image" kluba je izuzetno bitan i mi smo, svi zajedno, to dokazali u ovih godinu dana.
4. Inzistiranje na treningu
Koliko god to suludo zvučalo, kultura treninga u nižerazrednim(županijskim) ligama nije na zavidnom nivou. Velika je to improvizacija i klubova, ali i trenera. Ne znam gdje se zakazalo, moja neka teorija je da kultura treninga dolazi od prvih nogometnih dana, prvih nogometnih trenera, prvih klupskih postulata koje poštuješ kao klinac. Kasnije je sve lakše ako to ode u pravom smjeru. Ja tu ne odustajem i ponekad znam da sam igračima dosadan kad naglašavam koliko je bitan rad, koliko je bitno spremati utakmice, dati nama priliku da nešto uvježbamo za nedjelju, usavršimo od prethodne nedjelje, ali to je nešto od čega neću nikada odustati. Stvarati atmosferu rekreacije nije nikada bio moj cilj i zato želim kad moja ekipa igra protiv možda rekreativne ekipe da se ta razlika vidi, jer okvirno sa 50-ak treninga u 60-ak trenažnih sati mora se vidjeti razlika. I to igrači moraju znati iskoristiti i koristiti kao glavni alat u natjecanju.
5. Nikad stari za učenje
Krenuo sam ove godine na UEFA A edukaciju HNS-a i zadovoljan sam jer sam dobio priliku da naučim neke stvari, da se susretnem sa svojim novim kolegama, razmjenimo iskustva i mišljenja, formiramo neki novi trenerski "cluster" koji se neće temeljiti na zavisti, strahu i neznanju kao u nekim prošlim vremenima. Nikad me nije bilo sram priznati da nešto neznam, zatražiti drugo mišljenje, bila to taktika, kondicija ili mentalna priprema. Žao mi je da toga nema više jer i moja namjera je bila da ovaj Registar ide u tom smjeru, smjeru razmjene, upoznavanja, argumentiranja i formiranja u još bolje trenere. Možda će neki ovo opisati kao utopiju, ali ok, dajte mi za pravo da živim tako, otvoren za suradnju, otvoren za razgovor, bez fige u džepu.
Evo, to je bilo kratko od mene. I dalje vas pozivam da napišete kratko svoje trenerske crtice, osvrnete se na razne sfere trenerskog posla, pošaljete mi da objavim ovdje. Bez straha, izrazite se!
Još jednom svima želim uspješnu, sretnu i zdravu Novu 2022.