Bez obzira na stav javnosti, ali i većine kolega da je zadnja liga, u ovom slučaju 2. ŽNL PGŽ (eng. Bottom league) nešto neozbiljno, nešto što nema potencijal, naročito u pogledu trenera i njegove uloge u momčadima ovih liga, kao i prilikama za kvalitetan rad, a ne slažući se s tom konstatacijom, osvrnut ću se na pripremni period svoje ekipe u razdoblju od 1. Veljače-10. Travnja ove godine.
Odmah iz ove informacije vidi se da se radi o jako puno vremena za pripremu, a činjenica da ćemo odigrati samo 8 utakmica u ligi, otkriva nam informaciju da je pripremni period trajao više od ligaškog natjecanja(68 dana pripremnog perioda, 48 dana natjecateljskog perioda). Igrači su se vratili treninzima nakon 66 dana od završetka jesenjeg dijela sezone.
10-tjedni pripremni period zamišljen je i podijeljen u tri faze:
-Faza adaptacije na pripremni period(3 tjedna)
-Faza razvoja(5 tjedna)
-Faza "tapera"(2 tjedna)
S obzirom na vremensku situaciju i (ne)mogućnost odlaska na teren, prilagođavali smo program iz tjedna u tjedan. Teren, obližnja šetnica uz jezero te betonsko igralište bili su mjesta rada kada govorimo o treninzima dok smo 5 utakmica odigrali u Triblju i 1 u Rijeci. Uzimajući u obzir obveze igrača, ali i trenutnu situaciju sa COVID-19, plan je maksimalno bio okrenut zadovoljavanju potreba svih dosadašnjih i novih igrača koji su stigli na polusezoni, od tehničko-taktičkih situacija do razvijanja motoričkih i energetskih kapaciteta.
Naravno, kroz puno zanimljivih sadržaja koji bi trebali pobuditi interes igrača.
Od dogovorenih 7 pripremnih utakmica uspjeli smo odigrati čak 6, što je napredak, s obzirom da na ljeto nismo uspjeli odigrati pripremne utakmice što se pokazalo kao veliki nedostatak kasnije u natjecanju.
U prosjeku je na trening dolazilo 11 igrača i sigurno da ta brojka može biti još i veća, jer mišljenja sam da treniranje ne smije biti zanemareno i važnost treninga, druženja i stvaranje kvalitetnih odnosa unutar tima kroz trening moraju postati baza svake momčadi, bila ona seniorska ili ekipa škole nogometa. Naposljetku, trening je potreban treneru da raste u svom poslu.
Prva faza, tzv. faza adaptacije bila je više usmjerena na razvoj energetskih kapaciteta i preventivnih vježbi, na buđenje igrača iz “zimskog sna”. Uspijeli smo odraditi i test IFT3015 te dobili potrebne rezultate za kasnija intenzivna i intervalna trčanja.
Od ove godine odlučio sam izmjeniti koncept priprema u tzv. fazi razvoja i pokušati ga maksimalno pojednostaviti na način da tri treninga unutar tjedna, s obzirom na glavni cilj u treningu budu raspoređeni na način:
PON TRENING (Tehnika, taktika, vježbe prevencije, eksplozivna snaga tipa skoka, udarca, sprinta-SNAGA)
UTO TRENING(Tehnika, taktika,energetski kapaciteti-RADNI KAPACITET)
SRIJEDA OFF
ČET TRENING(Tehnika, taktika, brzinsko-eksplozivna svojstva-BRZINA)
PET OFF
SUB UTAKMICA
NED OFF
Za još bolju povratnu informaciju o stanju igrača, nakon svakog treninga posredstvom ankete(Survey monkey) dobivao sam od igrača informaciju o njihovom subjektivnom osjećaju opterećenja(eng. RPE 1-10) kao i oporavak na +1 od svake pripremne utakmice sa upitnikom o spavanju, stresu, generalnom umoru i boli mišića gdje se jasno vidjelo kod igrača koji redovno treniraju progresivno poboljšanje fizičkog stanja i oporavka nakon svake pripremne utakmice. Tehničko-taktički napredak promatrao sam kroz tehničko-taktičke vježbe i igre na treningu i naravno, kroz pripremne utakmice.
Ukupno, ne računajući utakmice, odradili smo 25 treninga, tj. 32 sata i 22 minuta treninga, te uz omjer slobodnih dana kojih je bilo čak 37 u 68 dana dovoljno govori o ipak prilagodbi na zahtjeve posljednjeg ranga natjecanja te argumenata da je ovo ipak amaterizam koji vrijedi odijeliti od rekreative. U ovom članku neću ulaziti u pojedinačne treninge, bit će vremena i za članke takve vrste u budućnosti.
Rezime ovoga članka je poruka trenerima koji rade u u nižim ligama (županijske lige) da budu hrabri u svome radu, inovativni i da ozbiljno shvate svoje poslove u svim ligama u kojima rade, sa svim kategorijama, bez ozbira na percepciju javnosti da se radi o “ne dovoljno ozbiljnoj ligi”. Ovakve lige i natjecanja trebale bi biti edukativni poligon za trenere koji žele raditi u ovome sportu i na višoj razini.
Sigurno da prilagodba na uvjete rada, na motiviranost i kvalitetu igrača, na ostvarivanje kulture treninga uvelike ovisi o krajnjem rezultatu i atmosferi, ali kvaliteta rada, motiviranost trenera nikada ne smije doći u pitanje.
Ovo je samo djeljenje mojeg trenutnog načina rada sa vama, otvoren sam za svaku komunikaciju i razmjenu iskustva mailom:
sebastianknapic@gmail.com